Sagradite digestor i proizvedite bioplin

Uređaji i postupci za sve anaerobne digestore

Bez obzira na tip digestora za njihov pravilan rad, potrebni su slijedeći uređaji i postupci. U maniri dobrog i štedljivog gospodara vi ćete naravno, sve te uređaje napraviti sami. Vaša izvedba možda ne bude radila sa 100% učinkom, ali to baš i nije toliko važno. Nisu oni tamo u nekim Kinama ništa pametniji od nas. Uz nekoliko uputa i crteža biti će vam sve jasno kao pekmez. Ali, Bože moj. Pitajte. Sve ove uređaje naravno, možete i kupiti ali onda nemojte plakati da je postrojenje skupo.

Izlazni bazen

                  Efluent, iz Ad-a, kroz izlaznu cijev AD-a pri unosu novog obroka u AD, ulijeva se u izlazni bazen. Njega takođe sazidajte. On mora imati dimenzije barem kao bazen za pripremu. Manji ne smije. Takođe, mora biti u njega ugrađena oznaka za kontrolu količine izašlog efluenta. Koliko ušlo, toliko mora izaći. Kosina dna bazena mora biti prema izlaznoj cijevi. Mislim da je slika dovoljno jasna. Nakon kontrole količine izašlog efluenta, možete ga ispustiti u lagunu za aeriranje.

Bazen za pripremu sirovine

 To nije obično korito u kojem miješate G...a. Prvo mu odredite zapreminu. Zapremina bazena mora biti za otprilike 10 % veća od količine sirovine koju miješate. Morate računati i sa vodom koju ćete sigurno morati dodati. Bazen napravite  pravokutnog oblika. Zašto? Pa da vam miješalica ne zavrti vodu. Osim ako nećete miješati nekim kolcem. Otvor cijevi za upuštanje sirovine u AD mora biti barem 90 cm iznad nivoa digestata u AD-u.  Dakle na mjestu gdje vam iz zemlje izlazi  cijev za prihvat sirovine, izbetonirajte iskošenu podlogu za bazen tako da pad bude od cijevi. Vrh cijevi mora viriti iz betonske podloge cca 5 cm.  Sada počnite blokovima zidati bočne strane bazena. Nemojte zaboraviti na zidu na najnižoj točki podloge, koja mora biti nasuprot ulazne cijevi ostaviti otvor cca 5 cm s mogućnošću čepljenja. Završene zidove bazena naravno okrunite bet vijencem. Bazen iznutra zaribajte cementnom glazurom. Ako vam bazen nije natkriven, tada  osigurajte neki poklopac radi kiše. Preporučljivo je sagraditi ga u zatvorenom prostoru. Također napravite čepove za čepljenje Ulaznog otvora. U AD.I još nešto. Kako su bakterije anaerobnog vrenja zimogrozne te AD mora raditi u određenom temperaturnom režimu, to već znate, Bilo bi idealno ugraditi cijevi za grijanje u sam bazen tako da u AD ulazi topla sirovina.Pripremu sirovine ste . vjerujem već proučili, ali da ponovimo. Sirovina mora imati cca 10% krute tvari. Za to vam služi bomeometar. U početku dok se ne izvježbate gustoću utvrđujte na bazi „3 uzorka“. Dakle, u prethodno očišćen i ispran bazen ulijte svježu sirovinu, dobro promiješajte nekom miješalicom, provjerite gustoću   (3 uzorka) eventualno intervenirajte dodavanjem vode ili krute tvari da dobijete željenu gustoću. Ostavite sirovinu da miruje. Sirovinu će ugrijati sistem cijevi za grijanje koje ste naravno ugradili u bazen. Za vrijeme mirovanja sirovine, osim grijanja dogodit će se još jedna važna stvar. Na površinu će isplivati čestice lakše od sirovine, a na dno bazena pasti sve ono što je teže od nje. Prije upuštanja sirovine u AD, pažljivo pokupite plutajuće čestice, a nakon ispuštanja sirovine u AD, pokupite s dna bazena sve što se nataložilo na dnu. Ono što je plutalo odvezite na kompostište, a talog s dna bacite jer je on uglavnom mineralnog porijekla. Normalno, izvucite čep na dnu bazena, operite ga vodom i on je spreman za novi obrok. Vjerujte, Ovakvim postupanjem znatno ćete umanjiti stvaranje kore u AD-u, i taloga na njegovom dnu.

Plinosprema

Digestor kontinuirano proizvodi plin. Vi ga trošite jednom više, drugi puta manje. Prema tome trebate negdje spremiti višak ili dodati manjak. Ukoliko ste sagradili Indijski „Kvic“ digestor kome se volumen mijenja, plinospremu naravno ne morate graditi jer on na svom vrhu ima „zvono“, koje je plinosprema. Svi drugi digestori pošto se kod njih volumen ne mijenja zahtjevaju spremnik plina. Majko Božja, kakvih sve izvedbi ima!

Od ovog monstruma

 

 Do ovih siromašaka

 

Kako velik? ovisi, odvaja li se Co², H²S. To smanjuje veličinu plinospreme. Kakvog oblika, podzemni, nadzemni, koji materijal? Naprosto ne postoji jednoznačan odgovor. Ovisi o intenzitetu, učestalosti  trošenja, vašim sposobnostima. Prepravka neke auto cisterne. Najboljima su se pokazale plinospreme s plivajućom kupolom. Kod svih drugih tipova se pojavljuju fluktuacije u tlaku plina, a to znači, naprave za regulaciju tlaka, a s tim i skuplja izvedba.

 

Pravila za plinospremu bi bila:

  • Plinosprema s plivajućim poklopcem. Lagano je postaviti željeni i stalni pritisak.
  • Ako je kupola prelagana, opteretiti joj vrh nekim teretom i obrnuto.                         
  • Kapacitet plinospreme mora odgovarati barem jednodnevnoj proizvodnji plina.              
  • Digestor proizvede u prosjeku 1m3 plina po m3 zapremine/24h. Malo i vi računajte.                                                                                                         
  • Mora osigurati mogućnost stvaranje tlaka između 7,5-20 cm v st..                         
  • Mora imati sigurnosni otvor za istjecanje eventualnog viška plina.                              
  • Ne smije se dozvoliti eventualno naginjanje kupole.                                              
  • Kupola ne smije zapinjati u svom hodu gore dolje.                                                  
  • Ako se gradi nekoliko plinosprema u spojenih u seriju(preporuka), tada se prva, opterećuje za tlak  8 cm vs, druga 10 cm, treča 15-20 cm vs.
  • Pri konstrukciji plinospreme s plutajućim zvonom, držite se ovih nekoliko pravila koji su vidljivi na crtežima.

 

 

Bunar zvona možete ukopati u zemlju potpuno, djelomice ili iznad zemlje.  Nastojite da vam dužina bunara bude barem za 1/3 veća od njegovog promjera. Bunar možete zidati blokovima, lijevati od betona, Zvono napravite od čeličnog lima, prokroma, ferocementa. Na vrhu zvona naravno napravite priključak za plin. Kod plinskog priključka, ne mudrujte, i ne izmišljajte drveno željezo. Za ulaz i izlaz plina priključke napravite na zvonu. Postoje i druga rješenja, ali za sada vam je i ovo dovoljno.  Da se zvono ne naginje kao pijanac, morate mu osigurati vođenje, kao na slici. Dakle, na vrh zvona ugraditi čvrstu cijev ili slično, ili u  vijenac bazena ugraditi 4, minimalno 3 cijevi.  Osigurajte razmak od nekoliko centimetara između zvona i vodilica.  Utočite vodu u bunar do projektirane visine, Stavite zvono s otvorenim ventilom. Ono će naravno potonuti uz šištanje zraka koji izlazi iz njega kako se zvono spušta. Ako ste se zaigrali i napravili preteško zvono, spasite stvar njegovim rasterećivanjem.                                                                                                      Težinom zvona, regulirate tlak u sistemu. MAX 20 cm/vs

 

Zatim dolazi na red slatki posao. Spajanje cijevima svih mudrolija koje ste napravili. Dakle. Počnite od digestora. Elastičnom cijevi ga spojite na separator vode i manometar. Zatim ako je napravljen, na desulfurizator, pa na odvajać Co2. Pa krutim plastičnim cijevima (na duže vodove, obvezno dodatne separatore vode) dovedite plin do plinospreme. Zvono plinospreme opet elastičnim cijevima spojite na plinovod. I šta sad? Čekajte da vam se počne dizati. Mislim na zvono plinospreme. Kada se digne na otprilike polovicu visine, otvorite ventil, da se zvono ispere od ostataka zraka. Tek je slijedeće podizanje ajdmo reći sigurno. Isprobajte kvalitetu plina na slijedeći način. Na onaj ventil za ispuštanje plina ste naravno ugradili protuplameni osigurač. E kvalitetu plina isprobajte na izlazu plina iz njega. Nikako direktno. Bez zaštite (protuplameni osigurač) na zvonu.Plin mora gorjeti plavom bojom, i bez pucketanja.Plin možete spremati i na slijedeći način. Nabavite stare traktorske zračnice, spojite ih nekim sistemom da imaju zajednički ulaz/izlaz. Običan kompresor vam nije dobar, pošto može vući zrak a to baš i ne bi bilo dobro. Najbolji bi vam bio neki membranski. Skica je mislim dovoljno razumljiva Hoćete li pumpati na žgance, ili izmudrovati neku tehniku vaša stvar. Naravno nemojte zaboraviti na ulaz ugraditi i neki nepovratni ventil. Puno plina možete tu spremiti. Još nešto. Plin obvezno kondicionirajte.

 

Je li sve jasno?

Separator vode

Separatori vode su važan element svakog AD-a koji drži do sebe. Postavlja ih se uvijek što bliže izlazu iz AD-a. Plin je pri izlazu iz AD-a ugrijan I nosi sa sobom priličnu količinu vode koje se trebate otarasiti.Naime, voda ima jednu nezgodnu osobinu da se pri niskim temperaturama voli u cijevima zamrznuti što je dosta nezgodno. Dalje znate. Kada su plinovodi do plinospreme duži, postavlja se nekoliko separatora. U pravilu u najnižim točkama plinovoda tako da se izbjegne nakupljanje vode u plinovodu, njeno zamrzavanje a samim tim i protok plina. Pri izvedbi plinovoda obratit pozornost da ne dođe do progiba cijevi jer će se u najnižoj točki cijevi sakupljati voda. Za izvedbu plinovoda praktičnima su se pokazale PVC cijevi ø 30 ili 50 mm ovisno o potrebnom kapacitetu. Kod većih duljina plinovoda nemojte zaboraviti poduprijeti cijevi da se ne saviju.

 

Manometar.

Mudrica bez kojeg ne smije biti niti jedan AD. To je vrlo važan instrument koji pokazuje koliki pritisak vlada u sistemu. Lokacija mu mora biti pametno odabrana tako da bude lako uočljiv s različitih pozicija. Hoćete li ga izvesti ovako ili na neki drugi naćin, opet ovisi o vama. Bitno je da bude jednostavno i lako očitavanje vrijednosti, jednostavno baždarenje. Preporučljivo je ugraditi na ulazu u manometar i ventil. Njega otvarate kad želite provjeriti tlak u sistemu, da se nepotrebno ne sakuplja voda koja će vam poremetiti točnost očitanja.

 

 

Kombinacija, protu plameni osigurač/ separator vode

Izvedbi separatora ima nebrojeno vrsta, ali svi rade na istom principu i istu stvar. Odvajaju vodu iz plina. Začuditi ćete se koliko plin iznosi vode iz AD-a.

 

   

Zato smatram da je najbolja neka izvedba separatora "var1", jer se kod njega ne mora paziti na nivo vode u njemu pošto ona stalno izlazi iz njega. Međutim nije loša ni "var2". Dajte punici u zadatak da svakodnevno ispušta vodu. 

Od sada pa ubuduće. Sve plinske spojeve se mora izvesti plinotijesno.

To je ovdje dosta jednostavno jer te cijevi posjeduju "one" gumene brtve. Da se osigurate od istjecanja plina na spojevima i njihovog olabavljivanja, pri sklapanju  premažite ležišta brtvi i brtve silikonskim kitom.                      

Var1.                                                                                                                                                   To vam nije ništa drugo nego hrpa onih naših dobro znanih sivih cijevi koje obično rabimo po kući za odvode. U našem slučaju koristite cijevi promjera 30 - 50 mm.                                 Sada zaozbiljno.To je vrlo važan dio.  Bez njega ne smije biti niti jedan AD. Postoji bezbroj varijacija u izvedbi tog uređaja. Možda je malo kompliciraniji u izvedbi, no on objedinjava više funkcija. To su: Protuplameni osigurač, odjeljivač vode, regulator tlaka u AD-u.   

 

 

Var2                                                                                                                                              Možda vam se ovaj više sviđa. Pronađite plastičnu bačvu od 50 – 200 litara koja se može hermetički zatvoriti. Pri dnu ugradite neki ventil (tu ispuštate nakupljenu vodu). Pri vrhu bačve, ili na poklopcu na suprotnim stranama ugradite dvije cijevi. Jedna duža, druga kraća. Priključite dužu cijev kao ulaz plina, a kraću?, izlaz. Plin ulazi u bačvu, smanjuje brzinu, hladi se, bla bla bla. 

 

 

Filtar za ugljični dioksid(uvjetno).

Da vidimo šta napraviti s Ugljičnim dioksidom?                                                                          Možete i ne morate ga uklanjati. On uopće nije štetan za instalacije ni u kom pogledu. Međutim, uvažavajući činjenicu da se postotak Co2 u bioplinu kreče oko 45% njegovim uklanjanjem bioplinu povećavate kalorijsku vrijednost, povisujete oktanski broj, možete koristiti motore većeg broja okretaja smanjujete volumen plinospreme. Postoji mnogo načina otklanjanja Co2, iz bioplina, no zasada je dovoljno objasniti najprimitivniji način koji neće raditi sa 100% učinkom ali u svakom slučaju dobivate kvalitetniji plin. Za početak nabavite  jednu 200 l plastičnu bačvu koja se da hermetički zatvoriti. Tuning bačve napravite prema slici.

Kako će vaša mudrolija na kraju izgledati sasvim je svejedno. Ako ste poštovali uvjete zadane na crtežu, stvar će funkcionirati.Bitno je da vam ulazna cijev bude uronjena u vodu 1 cm manje od minimalnog predviđenog radnog tlaka (5 cm VS-a) vašeg AD-a.Da visina vodenog stupca u odjeljivaću vode  bude 1 cm VS-a viša od maximalnog tlaka (20 cm VS-a).Da na dnu ima Ventil od 1“, za povremeno ispuštanje nakupljenog Kalija (gnojivo).Pri ispuštanju kalija iz bačve, pasti će i nivo vode u njoj. Neka vas to ne brine jer tu postoji sifon odjeljivaća vode (regulator nivoa vode) koji ne dozvoljava ulaz zraka u sistem. Za kratko vrijeme nivo vode u bačvi će se podići a iz odjeljivaća će opet početi kapati voda.U vodu koja se nalazi u bačvi, potrebno je nakon svakog ispuštanja Kalija, kroz otvor(regulatora nivoa vode)  uliti otprilike 1 čašu razmućenog vapna ili pepela.

Ima još jedan zgodan način.                                                                                              Jednostavno, ako vam je plinosprema  sa plutajućim zvonom, tada u vodu plinospreme ulijte također nekoliko šalica razmućenog vapna ili pepela po m3.Nije naročito efikasan ali pomaže. Potašu vadite prilikom čišćenja plinospreme.

Laguna za aeriranje digestata.

Ona smrdljiva i antipatična tekućina koja izađe AD-a je digestat, koji morate uljuditi i naučiti pristojnom ponašanju. To se radi u lagunama za aeraciju. Ni lagune u Veneciji ne mirišu puno bolje. Laguna koju čete vi napraviti mora biti barem 3/4 zapremine AD-a, tako da se osigura boravak mulja otprilike 30 dana na zraku. Laguna mora biti što plića, tako da je što veća površina mulja izložena djelovanju kisika, naročito ako nije izveden neki sistem za aeriranje.

 

Lagune je jednostavo napraviti. Iznivelirate potrebnu površinu, iskopate bazen traženih dim. Uokolo bazena iskopajte jarak cca 20x20 cm (širina i dubina štihaće). Dno bazena pad 1%. prema izlazu. Rasprostrti plastičnu foliju (plastenička). Utočiti vodu da folija legne na dno i stijenke. Rubove plastike položiti u jarke i zatrpati zemljom.

 

Na kraju bi to trebalo izgledati tako nekako. Za što bolju i bržu aeraciju, preporučljivo je napraviti bilo kakav sustav koji stalno ili povremeno miješa sadržaj lagune.

 

 

 

 

Ovaj je ljepotan napravljen od prokroma, pokretan vjetrom i stalno pluta površinom lagune. Vi možete nešto slično napraviti i od željezne ili plastične bačve. Kad primijetite zainteresiranost životinja za sadržaj lagune, vrijeme je da ispumpate aerirani digestat i distribuirate po polju, ili uputite na slijedeću postaju a to je:

 

Laguna za cijeđenje

Odlučili ste se na cijeđenje digestata i njegovo korištenje u krutom, a ne tekućem obliku. Već znate da ga se u tom slučaju mora procijediti. Ženina cjediljka iz kuhinje je premala, a industrijska preskupa. Kako to izvesti? Ima riješenje, i pred nosom vam je. Molim?. Da obična bala slame. Evo kako napraviti filter od nje.

Sam bazen napravite slično kao i bazen za aeraciju. Zapremine jedne lagune za aeraciju. Dubina bazena neka bude u visini bale. Položite foliju, učvrstite rubove, i pregradite bazen kao na slici. Bale poslažite u nekom radijusu tako da ih tlak vode u bazenu sabija. Može i ravno ali onda ćete ih trebati poduprijeti. Naravno na bale stavite neki teret da ne plutaju. Nakon upuštanja aeriranog digestata u bazen, voda će polagano strujiti kroz bale slame i ostavljati digestat na jednoj, a filtrirana voda naravno u rezervoar za vodu i natrag u proces. Profiltrirani digestat vadite neposredno prije upuštanja nefiltriranoga.

.

Bomeometar

Več je o toj spravi bilo riječi, no da ponovimo. Dosta važna naprava, koju nažalost ne možete napraviti nego ju morate kupiti. Na sreću nije skupa. Za pripremu sirovine i kontrolu njene gustoće vrlo je praktično koristiti bomeometar. Pokušajte pronaći instrument s opsegom skale 1.00 - 1.40 to je od 0 - 40 po Bomeu.Ukoliko mjerenje uzorka pokaže vrijednost 1.10 - 1.34, to je 12.5 - 36.5 po Bomeu To je između 8 - 10 % krutih tvari u sirovini. Pri tom mjerenju (pazite na veće krute sastojke koji vam mogu poremetiti mjerenja) opet koristite tri uzorka, dobivene vrijednosti zbrojite i podijelite s tri što daje najvjerojatniju gustoću sirovine. Kasnije, kada steknete iskustvo, I neće vam previše trebati. Ali na početku!!!!!!!!!!!!  Obvezno mjerenje “3 uzorka”

 

Lakmus papir

A šta o njemu reći? Odete u trgovinu laboratorijske opreme i kupite ga. Već je u samom uvodu u digestiju bilo podosta riječi o njemu. Pročitajte.Možete provjeriti i kiselost salate na stolu. Za pravilan rad digestora potrebno je održavati i pravilan odnos kiselost/lužnatost. Znači povremeno provjeravati pH sirovine u digestoru. Provjera pH je jednostavna. Lakmus papir uroniti u uzorak sirovine uzete iz digestora i zatim usporediti boju s etalonskom skalom. Odvijanje procesa potrebno nadzirati i eventualno korigirati. Temperatura, pH. Praktičan način je: Na dovoljno dug štap pričvrstiti termometar a na njega i lakmus papir. Štap ugurati kroz ulaznu cijev u digestor (štap mora biti dovoljno dug da dopre u samu unutrašnjost digestora). Nakon nekoliko minuta štap izvući i zabilježiti rezultate. Postupak ponoviti na izlazu iz digestora. Iz očitanja razlika u temperaturi i pH može se pratiti rad digestora i po potrebi intervenirati. Naravno, postoje i sofisticirani i skupi uređaji no o njima nećemo.Očitanja lakmusom nisu baš naročito precizna no uglavnom zadovoljavaju.Praksa pokazuje da ako je plamen na plameniku crvenkast ili žućkast (mora biti plav), da je sadržaj digestora postao "prekiseo". Intervenirati dodavanjem vapna ili pepela da se vrati normalan pH. U velikom broju slučajeva, ne žuriti s liječenjem nego malo pričekati (provjeriti temperaturu u digestoru), i u velikoj večini slučajeva digestor sam dođe u takt. Često je uzrok prevelika količina svježe sirovine u digestoru, ili debalans odnosa C/N. Najčešće je dovoljno nekoliko dana dodavati samo izmet, bez bilja i digestor će proraditi punom snagom.   Nikada ali stvarno nikada, ako je pH prelužnat ne povećavati kiselost. Dobiti ćete samo mnogo sumporovodika kojeg ne trebate, a smrdi ko sam vrag.

Filtar za sumporovodik (uvjetno).

Bioplin je, to znate, mješavina metana, sumporovodika, i još koječega. Metan Ch4 je plin bez boje, mirisa, itd. Ono što smrdi je sumporovodik H2S. Lako zato što smrdi. Nego otopljen u vodi tvori sumporastu kiselinu koja obožava čelik.Desulfurizaciju plina možete i ne morate provoditi.  Međutim, prisustvo tog monstruma može vam dobrano zagorčati život gdje god se susreće s metalima. Ne sam plin kao takav, nego otopljen u vodi stvara agresivnu kiselinu koja samo vreba priliku da vam pojede neku cijev, nakupljenom rđom začepi neku cijev, ventil, uvali se u ulje u motoru itd. Zato vi njega ipak odvojite, ali filter sumporovodika postaviti što bliže samom potrošaču. Vaš neželjeni sumporovodik, vi odvojite na slijedeći način; Za početak nabavite  dvije željezne 200 l bačve. One s poklopcima. Zatim postanite ekološki osviješten, obiđite cijeli vaš kraj i pokupite sve stare hrđave konzerve(one su najbolje), lim, i ostalu limariju koju su vaši susjedi ostavili u prirodi znajući da će vam trebati. Što hrđavije, to bolje. Jako su dobri i željezni opiljci (ne prokrom) iz neke radionice za obradu metala. Tu pazite. Opiljci mogu biti masni. Ako je to slučaj sa vašim opiljcima, tada ih prvo dobro odmastite, a zatim rasprostrite i povremeno vlažeći ostavite da navuku na sebe dobar sloj rđe. Što sam navalio na tu rđu? Sumporovodik reagira s rđom koja na sebe veže elementarni sumpor.To je to. Ne kuži da će ostati u zamci koju ćemo sada napraviti. 

Nabavite za početak dvije 200 l bačve. One s poklopcima.Zatim postanite ekološki osviješten, obiđite cijeli vaš kraj i pokupite sve stare hrđave konzerve(one su najbolje), lim, i ostalu limariju koju su vaši susjedi ostavili u prirodi znajući da će vam trebati.Što hrđavije, to bolje. Jako su dobri i željezni opiljci (ne prokrom) iz neke radionice za obradu metala. Tu pazite. Opiljci mogu biti masni. Ako je to slučaj sa vašim opiljcima, tada ih prvo dobro odmastite, a zatim rasprostrite i povremeno vlažeći ostavite da navuku na sebe dobar sloj rđe. Što sam navalio na tu rđu? Sumporovodik reagira s rđom koja na sebe veže elementarni sumpor.To je to. Ne kuži da će ostati u zamci koju ćemo sada napraviti. 

 

Na bačvi napravite dva otvora. Jedan pri dnu, i jedan pri vrhu na suprotnoj strani bačve. U te otvore ugradite mufe. Ne znate što je mufa? Pitajte vodoinstalatera. Pri dnu 1“ pri vrhu 3/4“ i na svaku mufu po ventil. Ako ste vični varenju, mufe zavarite za bačvu da izbjegnete gimnastiku s izradom brtve za cijevi. E sad u bačvu poslažite sav onaj hrđavi materijal koji ste sakupili. Konzerve prije batom zdrobite. Obratite pozornost da materijal u bačvi ne bude previše stisnut tako da bioplin lagano može proticati kroz nju. Kada ste to sve završili, postavite poklopac na bačvu i obujmicom stegnite.

POZOR!!! STVAR OBVEZNO MORA BITI PLINOTIJESNA                             

Bačvu odvezite na mjesto i priključite na sistem. Donja strana je ulaz,a gornja izlaz plina.Provjerite sapunicom spoj na poklopcu. Stvar niukom slučaju ne smije propuštati. Što se u bačvi događa? Sumporovodik se veže na željezni oksid oliti rđu i ostaje u bačvi. Nakon izvjesnog vremena će doći do zasićenja u bačvi i smanjivanja reakcije. Tada odspojite bačvu i spojite onu drugu koju ste u međuvremenu također napravili. Zasićenu bačvu odvezite malo dalje i polagano otvorite ventile. Ne do kraja. Zrak počinje ulaziti u bačvu i dolazi do kemijske reakcije regeneracije željeznog oksida pri kojoj se razvija sasvim solidna temperatura(zato bačve nisu od plastike). Po završetku regeneracije bačva je opet spremna za uporabu.

Bačvu se može koristiti dok se na njoj sa vanjske strane ne pojave prvi znakovi korozije. STOP !!!!. odmah bačvu odbaciti da ne dođe do eksplozije.                                                                        Za manje digestore možete napraviti desulfurizator od PVC cijevi promjera 20 cm.

Znači, cijev promjera 20 i dužine 50 cm. Dvije redukcije na promjer cijevi plinovoda. cijev napuniti hrđavom čeličnom žicom za struganje parketa.Smanjenu efikasnost desulfurizatora kod velikih sustava očitavaju mjerni instrumenti, a vama će to biti vaš nos. Kad kod izgaranja plina osjetite miris sumporovodika, vrijeme je za promjenu uloška.

Rad s digestorima

KAKO PUSTITI DIGESTOR U RAD ? OPĆA UPUTA                                                        Različiti modeli, zatijevaju i razne varijacije upuštanja, no svima je zajedničko;                  Potpuno napuniti digestor preporučljivo TOPLOM do 35˚C i plinospremu hladnom vodom. U protuplameni osigurač uliti vode do nivoa radnog režima. Opčenito, treba nastojati istisnuti sav ili skoro sav zrak iz kompletnog sistema (kisik djeluje   nepovoljno na rad digestora, a mješavina plin / kisik je i eksplozivna. Naravno, ostati će ga nešto u cijevima no to nije toliko bitno.Nakon 24 sata provjeriti nivo vode u digestoru, plinospremi i pr plamenom osiguraću. Ukoliko se zamijeti pad nivoa vode, znači da ste negdje zapacali i nedostatak treba ukloniti.Provjeriti kompletne instalacije, spojeve (sapunica, ili nešto slično)i sve što sačinjava sistem.

  • Koristiti isključivo plinske ventile.
  • Svi ventili osim ventila -digestor plinosprema-, moraju biti zatvoreni.
  • Nivo vode(radni nivo) na ulaznoj cijevi sirovine u digestor i u digestoru moraju biti isti.
  • Otvoriti ventil digestor/plinosprema.
  • Ako je ikako moguće, prvih nekoliko dana, uz vašu sirovinu odvojeno dodavati i aktivni mulj digestora koji već radi. Što više to bolje.
  • Aktivni mulj dodavati u digestor direktno iz cisterne kojom je dopremljen. Što manji dodir mulja s otvorenim zrakom -kisik ubija anaerobne bakterije -, to će mulj sadržavati više anaerobnih bakterija. Ovakvim startanjem uređaja uporabljive količine plina ćete dobiti več u roku 3 - 4 tjedna.
  • Može se startati, ako nije moguće nabaviti aktivni mulj, i s svježom sirovinom. digestor će također proraditi no kroz nešto duži period.
  • Digestor u startu pretežno proizvodi CO2, a ne metan.
  • U startu, pri postupku pripreme sirovine (razrijeđivanje) u izmet nastojati vračati sav efluent koji izađe na izlaznu cijev digestora. Digestor je u startu napunjen čistom vodom i ima malen postotak aktivne tvari za fermentaciju, te je potrebna svaka bakterija i svaka čestica krute tvari koja bi eventualno izišla iz digestora. 
  • Pravilnim ritmom punjenja digestora ( Preporučljivo je dnevnu količinu izmeta jednoliko raspodijeliti 3 - 4 obroka, i u pravilnim vremenskim razmacima upuštati u digestor.
  • Za podizanje temperature digestora, miješati sirovinu s što toplijom vodom.
  • Nakon otprilike 1 - 2 mjeseca možete odlučiti, hočete li efluent koji izlazi iz digestora koristiti kao gnojivo, ili njim i dalje razrijeđivati sirovinu.
  • Ako ste se odlučili koristiti efluent za razrijeđivanje, tada, obvezno iz efluenta izdvojiti krute ostatke koji su s efluentom izašli iz digestora. To stoga, jer postotak krute tvari u digestoru ne smije premašivati 10%.

Taj postotak tvari u sirovini: Kruta tvar 10% / voda 90%, treba u digestoru stalno održavati.
  • Najjednostavniji način odvajanja je taloženje u bazenima. Može se i filtrirati, centrifugirati; Ovisi o vama. Bitno je da voda sadrži što manje krutih čestica.
  • Odvojene krute sastojke, podvrgnuti dodatnom cijeđenju, sušenju na zraku tokom nekoliko tjedana uz obvezno prevrtanje i koristiti kao gnojivo.
  • Ne koristiti svježi mulj za gnojidbu.
  • Tokom startanja, postotak metana u plinu je malen. Gasi se kada se odmakne upaljena šibica.
  • Povremeno ispuštati na ventilu protupalmenog osigurača plin iz sistema i šibicom isprobavati kvalitetu plamena.
  • Ovim postupkom se povećava udio metana u plinu u plinospremi.
  • Plin mora goriti stabilnim plavim plamenom bez pucketanja.
  • Ako ste uspjeli od prve, SVAKA ČAST.

SVAKODNEVNI RADOVI NA DIGESTORU

Priprema sirovine za digestor.

Iako na početku izgleda malo komplicirano, s vremenom to postaje rutinski posao.To je priprema "juhe" (miješanje izmeta, kompostirane biljne mase i vode)za upuštanje u digestor. Taj posao treba savjesno obavljati ako se želi ispravan rad digestora. Nije bitno ako jednog dana dodate više jedne sirovine a drugog manje. Slijedeći dan ćete to ispraviti. Bitno je da sadržaj krutih dijelova u sirovini (Povremeno vaditi direktno iz digestora nekoliko uzoraka "3") ne prelazi 10%. Svaki uzorak bomeometrom posebno izmjeriti, vrijednosti zbrojiti i podijeliti s 3. To je najvjerojatnija gustoća sirovine u digestoru.

U rutinske obvezne dnevne poslove spada
  • ·         Provjera cijevi i njhovih spojeva.
  • ·         Uklanjanje vode iz njih.
  • ·         Provjera nivoa vode u protuplamenom osiguraću.
  • ·         Provjera nivoa vode u hvataču vlage.
  • ·         Provjera nivoa vode u plinospremi, i pokretljivosti zvona.
  • ·         Provjera manometra..

SVAKODNEVNI RADOVI NA DIGESTORU
Priprema sirovine za digestor.
Iako na početku izgleda malo komplicirano, s vremenom to postaje rutinski posao.
To je priprema "juhe" (miješanje izmeta, kompostirane biljne mase i vode) za upuštanje u digestor. Taj posao treba savjesno obavljati ako se želi ispravan rad digestora. Nije bitno ako jednog dana dodate više jedne sirovine a drugog manje. Slijedeći dan ćete to ispraviti. Bitno je da sadržaj krutih dijelova u sirovini (Povremeno vaditi direktno iz digestora nekoliko uzoraka "3") ne prelazi 10%. Svaki uzorak bomeometrom posebno izmjeriti, vrijednosti zbrojiti i podijeliti s 3. To je najvjerojatnija gustoća sirovine u digestoru.
U rutinske obvezne dnevne poslove spada:
Provjera cijevi i njhovih spojeva. Sapunica, Čarli, i sl. Nikako ne šibica.
Uklanjanje vode iz njih.
Provjera nivoa vode u protuplamenom osiguraču.
Provjera nivoa vode u hvataču vlage.
Provjera nivoa vode u plinospremi, i pokretljivosti zvona.
Provjera tlakomjera.

MALO KEMIJE
"ŠPIJUNIRANJE" PROCESA U DIGESTORU.
Lakmus papir
Za pravilan rad digestora potrebno je održavati i pravilan odnos kiselost/lužnatost. Znači povremeno provjeravati pH sirovine u digestoru. Provjera pH je jednostavna. Lakmus papir uroniti u uzorak sirovine uzete iz digestora i zatim usporediti boju s etalonskom skalom. Odvijanje procesa potrebno nadzirati i eventualno korigirati. Temperatura, pH. Praktičan način je: Na dovoljno dug štap pričvrstiti termometar a na njega i lakmus papir. Štap ugurati kroz ulaznu cijev u digestor (štap mora biti dovoljno dug da dopre u samu unutrašnjost digestora). Nakon nekoliko minuta štap izvući i zabilježiti rezultate. Postupak ponoviti na izlazu iz digestora. Iz očitanja razlika u temperaturi i pH može se pratiti rad digestora i po potrebi intervenirati. Naravno, postoje i sofisticirani i skupi uređaji no o njima nećemo.Očitanja lakmusom nisu baš naročito precizna no zadovoljavaju. Praksa pokazuje da ako je plamen na plameniku crvenkast ili žućkast (mora biti plav), da je sadržaj digestora postao "prekiseo". Intervenirati dodavanjem vapna ili pepela da se vrati normalan pH. U velikom broju slučajeva, ne žuriti s liječenjem nego malo pričekati (provjeriti temperaturu u digestoru), i u velikoj većini slučajeva digestor sam dođe u takt. Često je uzrok prevelika količina svježe sirovine u digestoru, ili debalans odnosa C/N. Najčešće je dovoljno nekoliko dana dodavati samo izmet, bez bilja i digestor će proraditi punom snagom.   Nikada ali stvarno nikada, ako je pH prelužnat ne povećavati kiselost. Dobiti ćete samo mnogo sumporovodika kojeg ne trebate, a smrdi ko sam vrag.

Čišćenje digestora jednom godišnje.        
Iskustva su pokazala, da je jednom godišnje obvezno čišćenje.Uglavnom radi kore koja se stvara na površini mulja u digestoru, i nakupljanja nečistoće na dnu. Zašto? Onog trenutka kada je počelo unošenje sirovine s njom koliko god vi pazili, u AD unosite i razne nečistoće, pijesak, beton i svašta drugo. Osim toga u digestoru na površini se stvara kora koja polako usporava isplinjavanje.

Glavni pokazatelji potrebe čišćenja digestora.

  • Sve manja produkcija plina.
  • pH mulja u digestoru je stalno prenizak. Puno ispod 7
  • Proces proizvodnje plina se nastavlja i izvan digestora (u bazenu za prihvat efluenta).
  • Kora  ometa proces isplinjavanja, ili je čak začepila i izlaznu cijev.


Stoga na posao i očistite digestor.
PRI OVOM POSLU APSOLUTNO JE ZABRANJENA UPORABA OTVORENOG PLAMENA, ALATA KOJI ISKRE, TE SVI POSTUPCI I ALATI KOJI BI EVENTUALNO MOGLI PROIZVESTI ISKRENJE.  
Različiti digestori: Šaržni, okomiti, horizontalni, ukopani, površinski imaju svoje specifičnosti no svima su zajedničke i neke operacije koje treba poštivati.

  • Vjetrovit dan.
  • Zatvoriti ventil prema plinospremi. Kod odvojenih plinosprema.
  • Kod digestora s ugrađenom plinospremom otvoriti ventil na vrhu digestora.

dozvoliti da zvono potpuno utone u digestor. Nakon desetak minuta kada se raziđe istisnuti plin, polagano izvući zvono(zrak u zvono ulazi kroz prije otvoren ventil).
Ostalim digestorima također otvoriti ventil na digestoru, i nivo u njima podići ulijevanjem vode kroz ulaznu cijev ili na otvor ventila da plin izađe napolje. Nakon desetak minuta maknuti poklopac digestora.
Iz otvorenih digestora, prvo izvaditi koru. pri njenom vađenju često zna biti i problema. Koru isjeći na  komadiće i staviti na kompostište. Iz digestora ispumpati ili ispustiti mulj u neke hermetičke spremnike.                                                                                                                    PAZITI DA SE NE POKUPI SMEĆE S DNA DIGESTORA.
Izvaditi smeće sa dna digestora. Pijesak, i ostale nečisti koje se ne mogu razgraditi.
Digestor zatvoriti postojećim sistemom: Zvono, vrata itd.
Prvo uliti "onaj mulj koji ste sačuvali", zatim do radnog nivoa digestora po mogućnosti toplu vodu vodu, ako nemate svježu pripremljenu sirovinu.
Kod čišćenja velikih digestora kada se mora ući u njega, obvezno nabaviti ventilator za provjetravanje.

Nikakva Maska nije od koristi.

PONOVNO O KORI
Nakon otvaranja AD-a prvo ćete naići na koru.
 
 Kora je zlo koje se stvara u digestoru bez obzira na njegov tip, ma koliko god vi pazili na čistoću sirovine.
Ta beštija je neugodna želatinozna mješavina životinjskih dlaka, kože, slame, perja, i svega što može plutati. Izvađena i osušena je vrlo lagana. Komad dim 200x200x30  cm možete podići jednim prstom.To vam je tako žilavo zlo, da ćete imati dosta velikih problema prilikom vađenja. Dakle što čišća sirovina to kasnija pojava i tanja kora. Mnogi su baš radi te kore i odustali od AD –a. Što savjesnije usitnjavanje sirovine, odstranjivanje svega što pluta na površini sirovine u bazenu za miješanje sirovine prije upuštanja u AD. Ne puštajte odmah sirovinu u AD. Ostavite ju nekoliko minuta da se smiri, a tada pokupite s površine sve što pluta i bacite na kompostište.

Ponovno :Prije upuštanja svježe sirovine u bazen za miješanje, prvo pokupite sve što je na dnu bazena. Tek tada upustite  u bazen svježu sirovinu. Nakon miješanja pustite sirovinu nekoliko minuta da sjedne na dno sve što je teže, a s površine pokupite sve što je isplivalo. i tada ispustite sirovinu  u AD. Baš sam dosadan, ali nisam gotov s korom. Kod vertikalnih AD-a kora može narasti iznenađujućom brzinom. I do metar u nekoliko mjeseci kod šlampave pripreme sirovine.Tako debela kora može potpuno zaustaviti isplinjavanje, začepiti izlaz plina i još štošta izmisliti da vam zagorča život. Ponovno. Sirovinu sjeckajte,  sjeckajte, sjeckajte, sjeckajte ,sjeckajte. Sve što voli plutati prvo kompostirajte. Pravilo je da prilikom konstrukcije AD-a morate voditi računa o što lakšem vađenju kore da vam se sve to ne ogadi. Načelno, problemi s vađenjem kore se javljaju uglavnom kod verikalnih AD-a. Te je preporučljivo ugraditi neki sistem za razbijanje kore. Površini u AD-u ne smijete dati mira. Morate postaviti neki sistem koji će barem povremeno promiješati površinu u AD-u. S horizontalnim AD uglavnom nema problema jer se kora teže stvara, tanja je i puno lakše se vadi. Nakon što ste se riješili kore. Nju isijecite i bacite na kompostište. Prije naručeni slivničar(onaj za crpljenje sept jama)neka ispumpa aktivni mulj. Talog sa dna AD-a preporučljivo je posebno izvaditi. To su uglavnom ostaci mineralnog porijekla. Njih treba izvaditi napolje, i odbaciti. Nakon čišćenja AD-a. Zatvoriti ga, uliti prije ispumpan mulj, dotočiti toplu vodu do radnog nivoa i stvar kreče izpočetka.E, još nešto. Možda vam je pametnije sagraditi dva manja AD uređaja. Na taj način ne prekidate produkciju plina. Jedan AD može se tih nekoliko dana i prežderavati.

 

  Ovakav plamen bi trebao biti kruna vašeg truda. Nek se susjedi požderu.

 

Membranska pumpa

 

Membranska pumpa

Morate priznati da ovo prvi puta vidite. Da. Čovjek u nevolji svašta izmisli. Tom pumpom možete svašta prepumpati. Plin, mješavinu vode i plina, zamazanu vodu punu pijeska. Ovisno o ventilima Nije naročito dobra za usis. Vole se odvojiti slojevi platna u gumi. Ali zato guraaaaaaa. Tu nemojte pretjerati u dimenzijama gume. Evo male računice. Pretpostavimo da ste ukrali susjedu gumu s auta i ima promjer 400 mm. Njena efektivna površina pumpanja iznosi 0.126m². Da podignete tom pumpom vodu na 1m visine potrebna vam je sila od 1230 N. Na 3 m visine vam je to već 3700N. A to vam je već sila 376 kg. Dakle radije koristite gume manjeg promjera. Bolje je koristiti više spojenih guma(kao harmonika). Hoćete li pumpati na žgance ili koristiti neki drugi pogon ovisi o vama. Kod mehaničkog pogona pri prepumpavanja tekućina računajte s tim da tekućina nije kompresibilna te ritam pumpanja mora biti cca 2 takta u minuti. To ovisi o vrsti ugrađenih ventila. Kod prepumpavanja plina ritam pumpe se može višestruko povećati.

Ova pumpa je idealna za prepumpavanje plina. Pumpanim plinom možete miješati sadržaj AD-a, čime povećavate produkciju plina. Također možete prepumpavati plin kroz vodu u plinospremi. Time poboljšavate reakciju vapna i Co² , čistite plin povećavate mu cal vrijednost, dobivate povećanu količinu kalija i smanjujete potrebnu zapreminu plinospreme. Kako ćete izvesti pumpu ovisi o vašoj dovitljivosti. Pazite samo da ne koristite elemente podložne hrđanju i pojačanoj koroziji.