Sagradite digestor i proizvedite bioplin

Bioplin

PLIN

Uspjeli ste proizvesti njegovo veličanstvo plin, no što s njim?

Od njega možete dobivati sumpor, ugljični dioksid, svijetliti, grijati, pokretati eksplozivne motore, proizvoditi struju, hladiti namirnice, svijetliti, otrovati punicu. Može i još ponešto, ali to otkrijte sami. Tu postoji osnovno pravilo. Uvažite da je plin pod malim pritiskom između 8-20 cm/v.s.

Ugljični dioksid, sumporovodik i voda u bioplinu.

Dilema: Uklanjati primjese ili ne? Već znate da je bioplin mješavina:

  • MetanaCH4.
  • Ugljičnog dioksida Co2.
  • Sumporovodika H2S.
  • Vode, i još koječega no o tome nećemo.

Činjenica je, da se uklanjanjem tih sastojaka povećava kalorijska vrijednost plina s jedne strane, dok se s druge strane komplicira i poskupljuje samo postrojenje.Opet se potvrđuje ona stara poslovica da „što na mostu zaradiš, na ćupriji izgubiš“.Odluka o uklanjanju komponenti u plinu ili ne, ovisi o vašoj procjeni.

Vodu riješiti u početku.                                                                                                  Nju treba što prije(već na samom izlazu iz AD-a) ukloniti separatorima vode

Sumporovodik.                                                                                                                            Prisustvo tog monstruma, može vam dobrano zagorčati život gdje god se susreće s metalima. Ne sam plin kao takav, nego otopljen u vodi stvara agresivnu kiselinu koja samo vreba priliku da vam pojede neku cijev, nakupljenom rđom začepi neku cijev, ventil, uvali se u ulje u motoru itd. Zato vi njega ipak odvojite, ali filtere sumporovodika postaviti što bliže samom potrošaču.                                                

Mrski sumporovodik odvojite na slijedeći način;    

Da vidimo šta napraviti s Ugljičnim dioksidom?                                                   Možete i ne morate ga uklanjati. On uopće nije štetan za instalacije niukom pogledu.Međutim, uvažavajući činjenicu da se postotak Co2 u bioplinu kreče oko 45% njegovim uklanjanjem bioplinu povećavate kalorijsku vrijednost, povisujete oktanski broj, možete koristiti motore većeg broja okretaja smanjujete volumen plinospreme. Postoji mnogo načina otklanjanja Co2, iz bioplina, no zasada je dovoljno objasniti najprimitivniji način koji neće raditi sa 100% učinkom ali u svakom slučaju dobivate kvalitetniji plin.                                                                                         

Kako će vaša mudrolija na kraju izgledati sasvim je svejedno. Ako ste poštovali uvjete zadane na crtežu, stvar će funkcionirati.                                                                  Tuning bačve napravite prema slici.

No još malo podataka da vidite što sve 1m3 bioplina može.                            

  • vrtiti motor snage 750w 1 h.  
  • zamijeniti 0,6 l benzina.                                                                                   
  • proizvesti od 1,25 - 1,70 kwh struje.                                                                
  • pokretati apsorpcijski hladnjak 24h.                                                                     
  • Plinska svjetiljka jačine 60 W / 6 sati.                                                                  
  • Generator 1 KW 0,62 – 0,81 m3 bioplina/kwh.                                                 
  • Generator 12 KW 1,5 m3 bioplina/kwh.

Pogon eksplozivnog benzinskog motora? TOOOOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!

Tu nemojte prenagliti. Kao orijentacija, neka vam posluži podatak da je čak i maleni eksplozivni motor jačine 1,5 KW veliki žderonja i može kroz 24 h potrošiti između 10 i 20 m³ plina. Prema tome, AD bi vam za neku ozbiljniju proizvodnju struje trebao imati zapreminu i proizvodnju od 30-50 m³. Kad ste već ušli u izgradnju AD-a, nije velika razlika u cijeni između malog i velikog AD-a. Ako vam količina dostupne sirovine ne obećava toliku proizvodnju plina, odustanite od proizvodnje struje. Koristite plin za rasvjetu, kuhanje, trovanje punice i sl. Međutim, ne bacajte koplje u trnje. Potražite u okolici možda ima neka industrija, prerada mesa(odlična sirovina je klaoničarski otpad), prerada mlijeka, ili nešto slično. Oni će biti sretni da se riješe otpada (hm..., možda im i naplatite), a vi ćete imati dovoljno sirovine.Poslije malo šamaranja vratimo se motorima.Bioplin je idealno rješenje. Čisti metan, ako ste iz njega izvukli Co², i H²S ima oktanski broj preko 120. Malo lošija kombinacija je sirovi bioplin. H²S, oštećuje unutarnje dijelove motora, Co², snižava okt broj na nešto preko 100, i proporcionalno smanjuje snagu motora.  Sve što vrijedi za plinski uređaj automobila dobro je i za vaš stacionarni motor. Ako pretpostavljate da će vam motor raditi na različitim režimima, tada nećete proći bez autoregulatora protoka. Nabavite jedan automobilski plinski uređaj, paljenje motora se pomiče na cca 30˚prije gmt,eventualno povečajte presjek cijevi za plin i proizvodite struju. Naravno ako ste na motor priključili generator. U slučaju stalnog režima ( pumpa za navodnjavanje i sl) tada je dovoljno ugraditi samo ventile za finu regulaciju protoka plina.

Pogon diesel motora na bioplin. Nemoguče!?
Je je, moguče je. Kako to napraviti?


Postupak je nevjerojatno jednostavan.
Plin se direktno iz plinospreme dovodi do ventila za „finu regulaciju“ V1.
Zatim dolazi do ventila „otvoreno/zatvoreno“ V2. Od tog ventila cijev ide direktno na ulaz zraka u motor. Možete za početak uvesti cijev u filter za zrak, blizu usisa. Pazite, nemojte začepiti ulaz zraka u motor.
Obvezan je konstantan tlak plina barem 10 cm/vs. Najbolja je plinosprema s plutajućom kupolom jer osigurava jednolik tlak plina. Kada smo to sve složili, Pokrenemo motor kako se diesel i pokreće. Nakon nekoliko minuta ugrijavanja otvaramo ventil otvoreno/zatvoreno. Osluškujemo motor koji radi i reguliramo prije navedenim ventilom za finu regulaciju količinu plina koja ulazi u motor. Primijetit ćete da se visokotlačna pumpa vrača u položaj praznog hoda, prestaje lupanje u motoru, nestaje crni dim na ispušnoj cijevi. Na visokotlačnoj pumpi će biti potrebno malo čarobiranja, jer morate složiti neki mehanizam koji će omogućiti da pumpa radi na praznom hodu bez obzira na broj okretaja motora. Štos je u tome, da je ta mala količina nafte dovoljna da zapali plin koji je u motoru, te je znači neophodna za rad motora. A jel može bez nafte? Nemojte biti cicija. Mjerenja su pokazala da motor  troši do13% nafte, dobar motor i manje, i 87% bioplina.

Nešto za one vičnije mehanici.
Diesel motor možete naravno prepraviti i na baterijsko paljenje.
Snizite omjer kompresije umetanjem deblje brtve na 11- 12. Skinite tlačnu pumpu i na njeno mjesto stavite razvodnik paljenja. Umjesto grijača, ugradite sviječice. Ostatak znate.
 
Dvotaktni motor

Ništa, nula, zero. Tko će se zezati sa točnim dodavanjem ulja u plin, jer će bez podmazivanja motor zaribati. Još nešto. Otpadaju iz kombinacije svi motori koji imaju rotacione ventile.

Prije nego završimo taj odjeljak, još nekoliko napomena.
Pri nabavki motora, uzmite u obzir da „bioplin“ radi velikog postotka CO2 relativno sporo detonira i treba vrtiti motore na manjem broju okretaja.
Diesel od 1200 – 2000
Benzin 1500 – 3000.   
Naravno, ukoliko se iz bioplina odvoji CO2, može se motor  brže vrtiti.     

Ima još jedan problem.
Ukoliko ne odvajate H2S iz bioplina prije njegovog ulaska u benzinski motor, obvezna je promjena ulja svakih 1000 radnih sati.
Dobro ugođen eksplozivni motor radi s efikasnošću od oko 25%. Veći dio ostatka se pretvara u toplinu koju ćete nepovratno izgubiti ne razmislite li o tome. Istina, to već pomalo komplicira gradnju, zahtijeva i neka specifična znanja. Sreća je u tome da se sistem može postepeno dograđivati. Ovisno o financijama. Možda je dobro i ostaviti H²S u plinu. Možete namirisati ako vam sistem negdje propušta. Ako vam se da zezati, probleme sa H²S  u motoru, možete izbjeći ugradnjom temperaturno otpornih ventila i snižavanjem (izbaciti termostat) temperature rashladne tekućine u motoru. Ali i ne morate. Motori rade godinama i bez te akrobacije.

Motor, osim struje, proizvodi i:

  • Vruču vodu od hlađenja.
  • Topli zrak od motora.
  • Vrlo vruće ispušne plinove. Tu treba biti vrlo, vrlo, vrlo, oprezan ! ! ! ! !

Ugljični monoksid je po život opasan !!!!!!!!
Bilo bi dobro, da obnovite prijateljstvo s onim centralašem s kojim ste se u birtiji posvadili oko onog računa. U ovoj fazi bi vam on mogao jako dobro doći.
Grijanje vodom od hlađenja motora možete riješiti i sami nije neka opasnost.
To isto vrijedi i za grijanje toplotom motora.
Međutim, Rekuperacija toplote ispušnih plinova je vrlo opasna rabota, ali tu se i gubi najviše toplote. E, tu vam treba onaj centralaš. Treba napraviti rekuperator.
Postoji bezbroj načina rješavanja pitanje rekuperacije toplote ispušnih plinova.
Bez obzira kako vi to riješili, nećete požaliti. Tu se krije veliki energetski potencijal.
Najvulgarniji način je jednostavno napraviti ispušnu cijev (dobre su one cijevi od skela) prema slici, i zimi zagrijavati zatvoreni prostor oko AD-a. Kod postavljanja tih cijevi pazite da nigdje unutar njih ne ostavite mogućnost sakupljanja vode. Eventualni kondenzat ispuštajte na čep. Autogeno zavarivanje tih cijevi neka obavi onaj vaš centralaš. Povremeno pošaljite punicu da prekontrolira spojeve. Možda ćete imati sreće. I na kraju, ovo su samo neka od rješenja. Postoji ih bezbroj. Ograničenje je jedino vaša mašta.

Štednjak?
Vaš kuhinjski štednjak će biti zadovoljan tim plinom. Malo akrobacija oko plamenika i to je to. Eventualno povećati presjek dovodne cijevi. Ako slučajno radite s manjim tlakom, ne ispod 7,5 cm vs-a, možda ćete dizu trebati i izvaditi. Plin se mora nakon izlaska iz dize slobodno miješati  s zrakom. U suprotnom, (manjak zraka) sve će vam fino smrdjeti po trulim jajima. Na plameniku štednjaka će možda trebati i povećati otvore za zrak. Miris ili smrad kako hoćete, za čas će vam ispuniti prostoriju. Dakle vaš nos neka vam bude vodič. Znate što je najbolje? Pravilno ugođen plamenik uopće ne čađi posude.

Određivanje promjera dizne na štednjaku prema postotku metana.
Primjer: Vaš štednjak na prirodni plin ima dizu promjera 2.54 mm x 1.54  =  3,9 mm. Dakle vaše diza mora imati promjer od 3,9 mm. To vrijedi za bioplin s 55% metana, i pritiska 10 cm/vs.

Ponešto o zagrijavanju AD-a toplom vodom iz motora.

Stvar najtoplije preporučam. Samo se mora paziti na nekoliko stvari.Temperatura tekućine u cijevima u AD-u, ne smije prekoračiti 55 Cº, jer će se mulj početi lijepiti za cijevi i usporavati prijenos temperature na mulj.Cijevi spiralno postaviti na dno ili stijenke AD-a. Nemojte ih zaboraviti učvrstiti.Odličnima su se pokazale „one crne za vodu“. Može i neke druge minimalnoga presjeka 25mm.Što veće 2“ to bolje. Dužinu cijevi odredite prema ovim vrijednostima.                                                                       Za zagrijavanje 3m³ AD-a potrebno je 950 cm² vanjske površine cijevi. To je minimum.                                                                                                                          Malo i vi računajte Zgodno bi bilo da ugradite dvije takve spirale (rezerva). Tako da se u slučaju kvara jedne spirale samo prebacite na drugu. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Cijevi mogu biti samo pložene na dno (bolji prijenos topline), ali cijevi moraju biti fiksirane za dno, lako ih se ošteti ili pomakne. Idealno bi bilo kada bi cijevi bile položene na neku rešetku podignutu od dna AD-a otprilike desetak centimetara. Kod odabira cirkulacijske pumpe, pazite da vam može progurati vodu kroz to čudo. Ovisi o tipu pumpe.Možda ćete trebati ugraditi ¾“cirkulacijsku pumpu za centralno grijanje. Dobra je i ona kojoj je izgorio motor. Stavi se remenica i priključi direktno na motor.Također je potrebno ugraditi termometar na ulazu tekućine u AD, jer nije preporučljivo da temperatura vode pređe 55 0C radi hvatanja mulja na cijevi. U slučaju stalno povišene temperature tekućine na ulazu u AD, Dobro bi bilo ugraditi termostatski ventil koji bi skretao tekućinu na dodatno hlađenje prije ulaza u AD.

Za sada je to dovoljno. Idemo sagraditi Anaerobni digestor